preskoči na sadržaj

Srednja škola fra Andrije Kačića Miošića

Login
TEKUĆE OBAVIJESTI
   

POPIS UDŽBENIKA

   
UČENIČKI SERVIS
 

Učenici, roditelji i poslodavci!
Obavještavamo vas kako Srednja škola fra Andrije Kačića Miošića, Ploče obavlja poslove posredovanja za povremeni rad redovnih učenika srednjih škola Dubrovačko-neretvanske županije

-UČENIČKI SERVIS-

Potrebni dokumenti

Upisnica
Suglasnost roditelja
Uputnica poslodavca
Evidencijski list poslodavca
Uvjeti poslovanja


Kontakt
ucenickiservisploce@gmail.com
Tel: 020/679-631

 
RASPORED SATI

NOVI RASPORED

EU PROJEKTI

Više o projektima       


 


BROŠURE



Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Anketa
Što mislite o dražavnoj maturi?




FACEBOOK

ŠKOLSKI RADIO

Zanimljivost na Webu









 
   

 

 

SSPLOCE

 


Brojač posjeta
Ispis statistike od 22. 4. 2010.

Ukupno: 591607
Danas: 1
Škola za život

E škole

 
   

 

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Sjećanje na Vukovar
Autor: Tina Cvijanović, 19. 11. 2014.



 


Priča o zagrljaju

Kad sam bio mali, posve mali, nisam volio da me gospođe, koje su susretali moji roditelji, grle i ljube. Svašta su me ispitivale, ponekad i takve gluposti da sam se čudio njihovoj hrabrosti. Ali sam mislio da je to dio neke igre, ritual koji one moraju proći da bi poslije mogle razgovarati s mojim roditeljima. Meni je to ipak bilo suviše nepristojno, ali sam pristajao na sve. Znao sam čak lijepo pozdraviti. Naučili su me stariji stotinama sitnih pojedinosti koje sam smatrao nevažnima.

I onda opet rat. Tek kada smo ostali goli i bosi pred strašnom životnom neumitnošću, kada smo skinuli sa sebe sve prljave navike koje smo navlačili svako jutro pred zrcalom, a zaboravljali ih skidati, kada smo se riješili svega onog što nas čini opasnima, tek tada smo se onako jadni, i opet mali, pod zvijezda zagrlili.

I ja sam sada konačno shvatio važnost i bit zagrljaja. Kada nekoga grlite, to je znak da više nemate riječi zahvalnosti što je s vama, to je ono hvala koje vas pokreće da u tom trenutku živite samo za bliskost. A nije bilo tako. Zagrljaji su bili najjeftiniji način da preživite susret do kojeg vam nije stalo. Mislim da će ljudi koji žive ovaj rat još dugo u svojoj svijesti nositi iskon te geste. Tako i treba. Da smo svi to znali, možda svega toga ne bi niti bilo. Kada nekoga grlite, učinite to punim srcem, cijelim bićem, jer ne znate što će vam donijeti sljedeći trenutak.

 

      FOTO                                                          Siniša Glavašević, Priče iz Vukovara



 

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju